Novosti

Isključivo pravo prenosa najvažnijih događaja i pravo na pristup događajima od velikog interesa za javnost

08/10/2021

Kontakt

Povezane oblasti

Događaji od posebnog značaja za sve građane imaju vrlo važnu ulogu u društvu. Tu se pre svega misli na sportske događaje, obzirom na nesumnjiv socijalni i integrativni značaj sporta, koji je prepoznat i od strane Evropskog suda pravde.  Međutim, pored sporta, postoje i druge vrste značajnih događaja koje pomažu u formiranju kolektivne svesti, osećaja zajedničke veze i identiteta društva. To mogu biti kulturni (koncerti, festivali) i politički događaji (parlamentarni izbori, govori šefova država) ali i događaji koji se samo jednom dešavaju (revolucija, elementarna nepogoda).

Imajući u vidu da pristup medijima ima veliki uticaj na sposobnost pojedinca da učestvuje u društvenom životu, kao i na njegove profesionalne i obrazovne mogućnosti, potrebno je odrediti jedan minimum događaja koji putem medija moraju biti dostupni najvećem broju građana u državi. Zbog toga su na nacionalnom, ali i evropskom nivou kreirana pravila o prenosu najvažnijih događaja i pristupu događajima od velikog interesa za javnost. U krajnjoj liniji, navedenim pravilima se omogućava ostvarivanje prava na slobodu mišljenja i izražavanja, tačnije pravo na pristup informacijama.

Međutim, imajući u vidu da se tim pravilima ograničavaju druga legitimna prava, a pre svega prava nosilaca autorskih prava na njihovo ekonomsko iskorišćavanje, mora se naći određeni balas u međusobnom vršenju tih prava, odnosno lista najvažnijih događaja ne sme da bude suviše široko postavljena.

U našem pravu je Zakonom o elektronskim medijima („Službeni glasnik RS“ br. 83/14 i 6/16 – dr. zakon; u daljem tekstu: Zakon) i Pravilnikom o načinu formiranja Liste najvažnijih događaja od posebnog značaja za sve građane i ostvarivanju prava na pristup događajima od velikog interesa za javnost („Službeni glasnik RS“ br. 25/15; u daljem tekstu: Pravilnik) uređen način formiranja Liste najvažnijih događaja, kao i uslovi za ostvarivanje prava pružalaca usluga televizijskog emitovanja na pristup događajima od velikog interesa za javnost.

Međutim, u dosadašnjoj praksi sprovođenja ovih pravila javilo se nekoliko spornih pitanja na koja se ovim mišljenjem nastoji dati odgovor. Reč je o sledećim pitanjima:

a) Ko može ostvariti pravo na prenos događaja sa Liste najvažnijih događaja od posebnog značaja za sve građane u Republici Srbiji (u daljem tekstu: najvažniji događaji)?

b) Šta ukoliko pravo na prenos najvažnijeg događaja stekne domaći ili strani pružalac medijske usluge koji po zakonu ne ispunjava uslove da to pravo i ostvari?

v) Šta ukoliko za prenos najvažnijeg događaja nije zainteresovan nijedan pružalac medijske usluge koji je inače ovlašćen da ostvari pravo na njegov prenos?

a) Ko može ostvariti pravo na prenos događaja sa Liste najvažnijih događaja?

Načelno posmatrano, pravo na prenos najvažnijih događaja mogu ostvariti pružaoci usluge televizijskog emitovanja kojima je pristup slobodan i čija zona pokrivanja obuhvata celokupno područje Republike Srbije (čl. 64. st. 1. Zakona). To znači da je neophodno da budu ispunjena tri uslova:

1) Da je reč o pružaocu usluge televizijskog emitovanja, te samim tim ovo pravo ne mogu ostvariti pružaoci medijske usluge na zahtev (nelinearne medijske usluge), već samo pružaoci linearne medjiske usluge.

2) Pristup medijskoj usluzi mora biti slobodan. Pristup usluzi je slobodan ako se program može pratiti bez plaćanja bilo kakve dodatne naknade pružaocu medijske usluge ili operatoru koji je distribuira. Samim tim, pristup usluzi televizijskog emitovanja nije slobodan ako se ona pruža kao zaštićena usluga, odnosno kao usluga sa uslovnim pristupom ili ako je za njeno praćenje neophodno platiti dodatnu naknadu (čl. 6. st. 5. Pravilnika). Ali, dodatnom naknadom neće se smatrati obaveza plaćanja takse u skladu sa zakonom kojim se uređuje javni medijski servis, niti naknada koja se plaća operatoru radi pristupa njegovom osnovnom paketu medijskih usluga koje distribuira (čl. 6. st. 6. Pravilnika).

3) Da zona pokrivanja pružaoca obuhvata celokupno područje Republike Srbije. U ovu grupu svrstavaju se sledeći pružaoci:

–              imalac dozvole za pružanje medijske usluge na području cele Republike Srbije. Reč je o onim imaocima kojima je izdata dozvola za pružanje medijske usluge posredstvom terestričke distributivne mreže za područje cele Republike Srbije (nacionalni pružaoci medijskih usluga);

–              pružalac medijske usluge čiji je televizijski signal dostupan za najmanje 90% stanovništva u Republici Srbiji. U ovu kategoriju spadaju javni medijski servis Radio-televizije Srbije, ali i svaki pružalac medijske usluge koji na osnovu dozvole za pružanje medijske usluge svoju uslugu pruža posredstvom kablovske distributivne mreže, IPTV, interneta ili druge distributivne mreže, a čija je usluga dostupna 90% stanovništva u Srbiji, imajući u vidu broj korisnika usluge distribucije, odnosno same medijske usluge (čl. 6. st. 4. Pravilnika).

Prema tome, kod odgovora na pitanje ko može da ostvari pravo na prenos najvažnijih događaja nije od značaja činjenica da li se radi o domaćem ili stranom pružaocu medijske usluge, već samo da li taj pružalac medijske usluge ispunjava navedena tri uslova.

b) Šta ukoliko pravo na prenos najvažnijeg događaja stekne domaći ili strani pružalac medijske usluge koji po zakonu ne ispunjava uslove da to pravo i ostvari?

Treba naglasiti da pravo na prenos tih događaja može steći i pružalac medijske usluge koji ne zadovoljava neki od nabrojana tri uslova, ali on to pravo ne može da ostvaruje već je neophodno da ga ustupi pružaocu medijske usluge koji ih ispunjava (čl. 64. st. 2. Zakona).

Ustupanje tog događaja vršilo bi se pod komercijalnim, odnosno tržišnim uslovima ali na pošten, nediskriminatoran i pravičan način, s tim da bi bilo poželjno da takav pružalac sprovede odgovarajuću proceduru posredstvom koje bi javno ponudio ovlašćenim pružaocima usluge televizijskog emitovanja sticanje prava na prenos određenog događaja.  

Postavlja se pitanje koje su sankcije ukoliko bi određeni pružalac medijske usluge ostvario pravo na prenos događaja iako nije ovlašćen da to učini. Pristup problemu bi se razlikovao u zavisnosti od toga da li je taj pružalac u nadležnosti Republike Srbije, u smislu čl. 46. Zakona.

Ako je u nadležnosti, Regulator može da mu izrekne neku od zakonom predviđenih  mera – opomena, upozorenje, zabrana objavljivanja programskog sadržaja ili oduzimanje dozvole (čl. 28. st. 1. Zakona).

Ako pak nije u nadležnosti, Regulator ne može da mu izrekne neku od zakonom predviđenih  mera, ali se može obratiti regulatornom telu države u čijoj je nadležnosti pružalac, kako bi ono preduzelo odgovarajuće mere. Naročito ako se ima u vidu da Direktiva EU o audio-vizuelnim medijskim uslugama (čl. 14. st. 3.)  i Evropska konvencija o prekograničnoj televiziji (čl. 9 st. 2) sadrže pravila koje su države članice prenele u svoje zakonodavstvo, kojima se državama nalaže da odgovarajućim merama obezbede da pružalac medijske usluge ne ostvaruje pravo na prenos najvažnijih događaja na način kojim se znatan deo javnosti u drugoj državi članici lišava mogućnosti da prati taj događaj.

Suština ovih odredbi jeste u mehanizmu međusobnog priznavanja i saradnje, pri čemu države članice moraju pomoći jedna drugoj u sprovođenju propisa o prenosu događaja sa lista drugih država članica.  Pri tom, obaveza poštovanja i sprovođenja liste najvažnijih događaja drugih država postoji bez obzira na to da li je dotična država članica sastavila svoju listu. Naime, države nisu u obavezi da sastave listu najvažnijih događaja , međutim u tom slučaju druge države nisu dužne da poštuju njihova pravila o prenosu najvažnijih događaja.

v) Šta ukoliko za prenos najvažnijeg događaja nije zainteresovan nijedan pružalac medijske usluge koji je inače ovlašćen da ostvari pravo na njegov prenos?

Tada pravo na prenos najvažnijeg događaja može ostvarivati i pružalac usluge televizijskog emitovanja koji ne ispunjava uslov da njegova zona pokrivanja obuhvata celokupno područje Republike Srbije, pod uslovom da je slobodan pristup njegovoj usluzi televizijskog emitovanja u okviru koje se prenosi najvažniji događaj. Naime, ne bi bilo opravdano uskraćivati mogućnost drugim pružaocima da ostvaruju to pravo, budući da takvo ograničenje ne bi bilo potrebno, podesno i srazmerno cilju koji se navedenim odredbama teži postići – da se omogući javnosti u Srbiji da prati najvažnije događaje. Na taj način bi bar deo stanovništva kome je program tog pružaoca dostupan imao mogućnost da prati najvažniji događaj, kada već nije zainteresovan da ga prenosi nijedan od pružalaca čija usluga pokriva celokupno područje Republike Srbije.

Pri tom, tek ako nijedan od pružalaca čijoj usluzi je pristup slobodan ne bi bio zainteresovan da ostvari pravo na prenos najvažnijeg događaja, to pravo bi mogao da ostvaruje i pružalac čijoj usluzi pristup nije slobodan.

Treba napomenuti da i u takvim slučajevima drugi pružaoci medijskih usluga imaju pravo na pristup najvažnijem događaju, budući da se takav događaj i dalje smatra događajem od velikog interesa za javnost (čl. 8. st. 2. Pravilnika), bez obzira na to što ga prenosi pružalac medijske usluge koji ne zadovoljava neki od tri gorenavedena uslova. Stoga se i tada primenjuju odredbe Pravilnika kojima se uređuju način objavljivanja obaveštenja da je pružalac stekao pravo na prenos događaja (čl. 9. Pravilnika), uslovi pod kojima se omogućava pristup događaju (čl. 10. Pravilnika) i način objavljivanja kratkog inserta sačinjenog na osnovu ostvarenog pristupa događaju (čl. 11. Pravilnika). 

Treba napomenuto da domaći pružaoci medijskih usluga imaju pravo na pristup najvažnijem događaju bez obzira na pripadnost pružaoca medijske usluge koji ga prenosi, budući da je reč o pravu koje je zajemčeno ne samo našim propisima, već i Direktivom EU o audio-vizuelnim medijskim uslugama (čl. 15.) i Evropskom konvencijom o prekograničnoj televiziji (čl. 9.), a takvo pravo dodatno je potvrđeno i presudom Evropskog suda pravde u predmetu Skaj Austrija protiv Austrijske javne radiodifuzne ustanove (Sky Österreich GmbH vs. Österreichischer Rundfunk), br. C-283/11 od 22.01.2013. godine.

Ostale vesti

Uvidi
09/09/2024
Rešavanje sporova

Kada nastane obligacionopravni odnos iz kog proistekne potraživanje usled neizvršenja ugovornih obav

Uvidi
15/07/2024
Privredno i komercijalno pravo

Republika Srbija je 2018. godine usvojila Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit pravn

Uvidi
21/06/2024
Privredno i komercijalno pravo

Ugovorna kazna je jedan od klasičnih instituta obligacionog prava koje predstavlja sredstvo obezbeđe